PREVLADAVAT ĆE SUNČANO VRIJEME UZ MALU DO UMJERENU NAOBLAKU, VJETAR SALB JUŽNIH SMJEROVA, VIDLJIVOST DOBRA, TEMPERATURA BEZ VEĆE PROMJENE

TEMPERATURE I VRIJEME:

UJUTRO  6 C                                POPODNE  19 C              


                             
                                         
                                        
                                         

UJUTRO ĆE PREVLADAVATI SUNČANO VRIJEME DOK POSLIJEPODNE A OSOBITO NAVEČER POSTUPAN PORAS NAOBLAKE, VJETAR JUŽNIH SMJEROVA U JAČANJU TIJEKOM DANA, TEMPERATURA BEZ PROMJENE ILI MALO NIŽA


 
TEMPERATURE I VRIJEME:


UJUTRO 10 C                                   POPODNE 15 C                                 

                 
  
                                           
                                                                                                                                  

    




SATELITSKI SNIMAK:







DHMZ PROGNOZA:



CROMETEO PROGNOZA:






MAKSIMALNE TEMPERATURE:




CIKLONE I PRIPADAJUĆE FRONTE

TEMPERATURA ZRAKA                18 C
TLAK ZRAKA                               1023 hPa
TENDENCIJA TLAKA                    STABILAN
RELATIVNA VLAŽNOST                60 %
DNEVNE PADALINE                      0  mm
SMJER VJETRA                            W
BRZINA VJETRA                         0,00 m/s
OPIS VREMENA                         SUNČANO
OSJET UGODE                            TOPLO
VIDLJIVOST                                 15   KM

POSEBNA ZAPAŽANJA  -  LIVE




TRENUTNE PADALINE:




TRENUTNA NAOBLAKA:








PERCEPCIJA TOPLINE : TEMPERATURA / POSTOTAK VLAGE



UV INDEX :

 Teritorij Buja prostire se od rijeke Mirne do rijeke Dragonje koja ujedno označava granicu s Republikom Slovenijom. Valovit je to i brdovit kraj prekriven vinogradima, maslinicima i oranicama prošaranim hrastovim, cerovim i borovim sumama, ledinama mediteranskog raslinja medu kojim prednjače majčina dušica i smreka te kraškim pojasom koji je pun zanimljivih geoloških pojava. Smješten na brežuljku od 222 metara nadmorske visine, gradić Buje dominira nad okolnim zelenim terasastim poljima. Zbog svog strateškog položaja nazivano "Stražarom Istre Buje je okruženo cijelim nizom brežuljaka na kojima su se već u brončano doba naselila različita plemena, a u željezno doba su u svoje prethistorijske gradine došli Histri. S osnivanjem rimske vladavine teritorij postaje Agro della Colonia di Trieste koja biva uključena u Regiju "Venetia et Histria". U doba najezde barbara stanovništvo pronalazi utočiste u utvrdama podignutim na ravnim dijelovima brežuljaka. Odatle porijeklo bujskom utvrđenom kaštelu. Godine 981. potvrđena je podređenost bujskog Kaštela Akvilejskoj patrijaršiji koji 1102. definitivno potpada pod njezinu vlast. U 13. stoljeću uzdiže se u Slobodnu komunu Godine 1412. bujska komuna potpisuje akt o predaji Veneciji. Četiri stoljeća venecijanskog perioda udarili su pečat povijesnom centru počevši od Spiazzo alle Porte, danas Trga slobode, gdje se nekada nalazila gradska lođa.


      Tu je u 15. stoljeću podignuta crkva Majke Božje Milosrdnice i zvonik u 17. stoljeću. Nasuprot tim zdanjima nalazi se Etnografski muzej izgrađen na pothodniku koji je nekada činio sporedna vrata zadnje zidne ograde. Naselje je osim toga bilo zaštićeno nizom obrambenih kula od kojih je ostala sačuvana, djelomično vidljiva, jedna četverokutna i jedna peterokutna koja je branila Zapadna vrata. Na Trgu sv. Servola, na samom vrhu brežuljka, uzdiže se Katedrala, obnovljena u 18. stoljeću, koja sadrži elemente neke prijašnje romaničke crkve iznikle u svoje doba na temeljima Jupiterova hrama. Zvonik koji je visok 50 metara sagrađen je u 15. stoljeću u akvilejskom stilu. Ispred njega smješteno je koplje za zastave iz 1655. Uz bok njemu nalazi se plemička palača iz 15. stoljeća u gotičko-venecijanskom stilu koja je jedno vrijeme bila sjedište suda. S ovog središnjeg prostora odvajaju se popločene kamene ulice koje cine mrežu plana povijesnog centra. Od 18. stoljeća naselje se siri izvan zidina te nastaju nove gradske četvrti koje postaju značajnim središtem kulture, škole i sporta, gospodarstva i administracije.

Ceste maslinovog ulja Bujštine:

Kulturna baština Buja i njegove okolice

		Područje Grada Buja i njegovu okolicu krase brojni vrijedni povijesno-umjetnički spomenici. Na uzvisinama brežuljaka, na trgovima i ulicama, zgradama i crkvama iščitavaju se tragovi raznih civilizacija i kultura koje su, od prapovijesti pa do naših dana, oblikovale našu duhovnu i kulturnu baštinu. Život se na ovim prostorima bilježi već u paleolitu, no tek će se u brončanom dobu (II. tisućljeće pr.K.) graditi prva utvrđena staništa na vrhovima brežuljaka - pretpovijesne gradine, koje označavaju i prvi organizirani oblik društvene zajednice. Na području Buja pronađeno ih je dvadesetak, a neke od njih - Buje, Momjan, Kaštel - nastavile su živjeti i razvile su se u sadašnja naselja. Nekropola u Kaštelu donijela je na svijetlo dana najvrjednije pretpovijesne ostatke na našem području.
Urna iz Kaštela
U ovoj su nekropoli, smještenoj na obroncima stare gradine, pronađene 24 urne s pepelom iz željeznog doba (V. i početak IV. st. pr.K.), zaštićene kamenim pločama ili položene u pukotine stijena uz druge arheološke nalaze: kolute, naušnice, kopče, prstenove, narukvice, igle i druge predmete izuzetne arheološke vrijednosti.
		Unatoč dugom razdoblju rimske vladavine, na našem je području pronađeno tek nekoliko vrijednih ostataka iz ovoga vremena: lapide, crijepovi ukrašeni pečatima i rebrima, novac, pločice mozaika i krhotine terakote. Jedan od najljepših spomenika, stela braće Valeri u senatskoj odjeći, uzidana je u bočnu fasadu crkve sv. Servula. Srednjovjekovno je razdoblje na našem području prožeto intenzivnom gradnjom, koja je ostavila pečat na urbanoj i pejzažnoj arhitekturi čitavoga područja. Povijesna jezgra Buja, momjanski kaštel i freske crkve sv. Petra u Sorbaru, najznačajniji su spomenici srednjovjekovnog razdoblja na našem području.
Stela braće Valeri
		Momjanski kaštel sagradio je devinski vlastelin Wosalcus de Mimiliano na stjenovitom vidikovcu koji se uzdiže nad dolinom potoka Argille. Dvorac je neko vrijeme bio u posjedu goričkih grofova te njemačkih plemića Raunichera, da bi 1548. g. bio prodan staroj plemićkoj obitelji Rota porijeklom iz Bergama koja ga je popravila i u njemu obitavla do 1835. g. Od drevnih znamenitosti kaštela s visećim mostom još su vidljivi ostaci zida, kule i portal s lukom i dva veličanstvena kamena polustupa.
Momjanski kaštel
		Crkvica sv. Petra u Sorbaru, pokraj Marušića, potječe iz XIV. st. U njezinoj se apsidi nalaze jedine freske pronađene na području Grada Buja. Freske su slikane u kompozicijskim nizovima. U gornjem dijelu nalazi se Krist s aureolom okružen sa četiri evanđelista prikazana njihovim ikonografskim simbolima. U srednjem nizu naslikane su figure desetorice apostola. Na raznim mjestima na fresci vidljivi su zapisi o uglednim posjetiteljima crkvice te glagoljski grafiti od kojih je najstariji onaj iz 1496. godine.
Freske crkve sv. Petra u Sorbaru
		Župna crkva sv. Servula podignuta je na temeljima stare trobrodne romaničko-gotičke crkve iz XIII. st. Graditeljski radovi rekonstrukcije crkve započeli su 1754. a završili 1784. godine prema nacrtu arhitekta Zuanna Dongettija iz Milana čije djelo kasnije dovršava Antonio Naiber iz Kopra. Na nedovršenoj fasadi još su vidljivi mnogi elementi stare porušene crkve dok je portal s lunetom jedini dio pročelja završen u cijelosti. Ova je crkva sagrađena u barokno-klasicističkom stilu, impozantne arhitekture koja se očituje u bačvastom svodu, eliptičnoj kupoli, slavoluku prezbiterija koji podupiru veliki kameni stupovi, širokim vijencima i pilastrima koji stvaraju dojam monumentalnosti i prozračnosti.
Župna crkva sv. Servula
Crkva ima sedam oltara, a na glavnom oltaru smještena su dva remek djela venecijanskoga kipara Giovannija Marchiorija iz 1737. godine a predstavljaju likove sv. Servula i sv. Sebastijana. Na bočnom zidu prezbiterija smještena je slika "Smrt biskupa Negrija" s panoramom Buja iz XVIII. st. Na zidu u pozadini glavnog oltara nalaze se dvije slike izuzetne umjetničke vrijednosti venecijanskog slikara Giuseppea Camerate s prikazom "Čuda" i "Mučenja sv. Servula", bujskog zaštitnika. Uz mnoga ostala vrijedna djela koja se nalaze u ovome svetištu, potrebno je izdvojiti izuzetno vrijedne orgulje s jednom klavijaturom, djelo venecijanskog majstora Gaetana Callida iz 1791. g. Neokrnjena originalna prvobitna struktura daje im osobit zvuk koji ih, uz raskošnu baroknu dekoraciju, čini jednim od najznačajnijih takvih instrumenata na našim prostorima.
		Nastanak crkve Majke Milosrđa obilježen je čudotvornim događajem koji je odredio njezinu gradnju izvan gradskih zidina. Danas se nalazi na Trgu Slobode, tradicionalnom sastajalištu Bujaca na kojem se nalazi i vidikovac te etnografski muzej. Prva kapela sagrađena je 1498. godine a kasnije je u nekoliko navrata proširena i rekonstruirana. Ispred crkve nalazi se pitoreskni "frescal" iz 1590.g. s ogradama i klupama te zvonik visok 22 m sa satom i karakterističnim prolazom. Skladna ali jednostavna arhitektura crkve skriva u svojoj unutrašnjosti umjetnička djela neprocjenjive vrijednosti. Kip Majke Milosrđa djelo je venecijanske radionice Paola Campse i Giovannija iz Malinesa. Kip je rađen u vivarinijevskom stilu a utjecaj flamanske umjetnosti Giovannija iz Malinesa vidljiv je u dekoraciji pressbrokata jastuka i haljine Djevice.
Crkva Majke Milosrđa
Bočno od glavnog oltara smještene su dvije slike padovanskog slikara Francesca Zanelle iz 1687 godine, izuzetno kompleksne ikonografije. Najznačajnija je slika oltarna pala koja prikazuje Djevicu sa sv. Maksimom i sv. Pelagijem biskupom te Luigijem Gonzagom, djelo venecijanskog rokoko slikara Gianbattista Pittonija iz 1740.g. Posebno je vrijedan jedini do sada poznati cjeloviti opus venecijanskog slikara Gaspara della Vecchie (1653-1735) koji prikazuje osam scena iz Kristova života.
		Etnografski muzej Buje podignut je nad uličnim prolazom, odnosno "drugim" gradskim vratima koja su bila dio zadnjeg obrambenog zida iz XVII. st. Prikuplja rukotvorine pučke materijalne kulture s područja Bujštine. Na četiri kata muzeja rekonstruirana je stara istarska kuća sa radnim prostorima: kuhinjom, spavaćom sobom sa tkalačkim stanom te prostori za poljoprivredu i obrt.
Etnografski muzej